Zabavna, poučna i duhovita. Kad bi ovi epiteti bili dovoljni za opisati nedavno izdanu knjigu „Sve što ste htjeli znati o penisu, a niste se usudili pitati“ bilo bi je dovoljno preporučiti tek odličnim ljetnim štivom. Međutim, ovaj je literarni prvijenac hrvatskog poznatog vinara Davora Zdjelarevića puno više od toga. Suptilno se kroz knjigu provlači krik pobune protiv društvenih i kulturoloških stigmi seksualnosti, raskrinkava licemjernosti patrijarhata i nataložene društvene, kulturološke i vjerske stigme nad seksualnim ljudskim bićem. To je onda i povod za razgovor s autorom ove zanimljive knjige, koju je Zdjelarević duhovito potpisao pseudonimom DaveZ Coperfild. Poput duhovitog mađioničara istraživača koji je svoju publiku odlučio ‘daviti’ s brojnim podacima i činjenicama o penisu kako bi raskrinkao falusomaniju koja guši slobodu i radost seksualnih blagodati dane svakom čovjeku. A samo zato što su, kako ih autor naziva, neki razni vlastooligarsi s osobnih pozicija moći i interesa sebe proglasili i vlastodršcima ljudske seksualnosti, pa joj kroje nadzore i pravila. Od toga tko s kim može i smije biti intiman sve do toga da se djeci i mladima uskrati seksualno obrazovanje u školi, kako bi se lakše vladalo neukima. Tako Zdjelarević okreće pilu naopako, pa predlaže, među ostalim, i donošenje novog zakona kojim bi se penisu regulirala isključivo reproduktivna funkcija, nasuprot onoj društveno uvriježeno datoj ulozi vulve da služi samo za reprodukciju, a ne i za ženski seksualni užitak: „Time bi se pridonijelo higijeni vrijednosnih sustava i suzbilo ‘kurčenje’ egofalusoidnih mučkaraca“.
U vašoj je knjizi puno povijesti o penisu, kao da ste je kolektirali. Što ste vi istražujući otkrili i spoznali?
Produbio sam spoznaju, ali ne uzimam si pravo reći da sam baš sve otkrio. Ipak, ova neiscrpna tema uvijek otvara široko frontu empatije i emocija vezanih za tu tjelesnu ekstenziju zvanu Penis. Mnogi su ga opjevali i nacrtali, a znanstvenici su istraživali njegove tehničko funkcionalne domete. Ipak, i nadalje i zauvijek ostaje nedovoljno istraženo ono ključno pitanje: Tko upravlja njegovim nagonom ? Mali ili Veliki mozak ili i On ima svoj Mali mozak, koji nas ponekad čini neracionalnim.
Tijekom povijesti promocija falusa je često prisutna, a znamo da se u raznim oblicima, od vrijednosnih sustava i društveno kulturoloških konstrukata, pretočila i u naša tzv. moderna vremena. Što vam je od toga super, a što iritantno?
Značajno je da se njemu povijesno i do danas ipak iskazuje dužno poštovanje. Super je da se o tome uvijek progovara, jer On posredno izbacuje sjeme života, što bi uz pravi ljubavni snošaj i bila njegova prava funkcija. Iritantno je i loše kada bezglava nastranost Velikog mozga i njega tako bespomoćno maloga ponekad učini sudionikom u izopačenim nakanama psihički bolesnih pojedinaca. Za dosege našeg civiliziranog društva trebalo bi uvesti zakon o primjerenoj i osviješteno civilizacijskoj namjeni i primjeni falusa u primarno-pronatalitetnoj funkciji, a prekršitelje zakona kažnjavati – dekapitacijom.
Ha, ha! Ima li šanse uopće za tako nešto? Uz naše kurčevite picopevce na društveno-političkoj sceni teško. Oni nikad ne bi glasali za takav zakon.
